SJENICA.com forum


If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above. You may have to register before you can post: click the register link above to proceed. To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.



Vijesti iz Bosne i Hercegovine dosta zastupljena država kod nas... nešto zanimljivo smestite ovde...

Reply
Old 06-03-2019   #1
arMina
Registrovan
Početnik
 
Join Date: Mar 2016
Godine: 33
Posts: 168
Default Osnivanje Bosanskog sandžaka

Osnivanje Bosanskog sandžaka – početak čvrste osmanske uprave nad Bosnom



Padom Srpske despotovine 20. juna 1459. godine postalo je jasno da je Kraljevina Bosna sljedeća na udaru osmanske vojske. Svjestan opasnosti, bosanski kralj Stjepan Tomašević tražio je pomoć na sve strane, a naročito od pape čijom se krunom krunisao u Jajcu 1461. godine. Otkazivanjem danka osmanskom sultanom Mehmedu II, naredne godine, bilo je jasno da je Tomašević odabrao svoju političku orijentaciju, ali istovremeno dao i povod Osmanlijama da napadnu Kraljevinu Bosnu. Međutim, kako nije bilo konkretne pomoći poslao je svoje izaslanike u Istanbul da dogovore sa osmanskim sultanom primirje na 15 godina. Koristeći se taktikom “Yağma ve mudârâ” – licemjerno primirje, sultan je pristao na ponudu, ali je na Porti već uveliko bio spreman plan napada. Istovremeno, da bi spriječio moguću intervenciju Ugarske u korist Kraljevine Bosne, sultan je svoga poznatog vojskovođu i vođu akindžija (osmanska lahka konjica) Ali bega Mihaloglua iz Vidina premjestio u Smederevo i naredio mu da izvodi vojničke demonstracije i da upadima preko Dunava i Save veže ugarske trupe dalje od Bosne. Još u februaru 1463. godine upala je jedna osmanska jedinica u Hercegovinu sa ciljem da na vlast dovede svoga čovjeka Vladislava i izazove pometnju u Hercegovini, kako bi je onesposobila od aktivnog pružanja pomoći Bosni.

Dok su se bosanski izaslanici vraćali u Bosnu, osmanska vojska je preko Skoplja, Kosova i Sjenice prešla Drinu i početkom maja 1463. godine stigla u oblasti bosanske porodice Pavlovića i Kovačevića, koji su se predali bez otpora, jer im je bilo javljeno da je sklopljeno primirje. Sa Drine je sultan krenuo u gornju Bosnu i brzim maršem napredovao prema Bobovcu, pred kojeg je osmanska prethodnica stigla 19. maja 1463. godine, a sutradan i sam sultan. I pored dobrog položaja i utvrđenosti Bobovac je kapitulirao poslije svega tri dana. Pad Bobovca demoralisao je bosanske trupe, pa je sultan poslije Bobovca preko Visokog udario na Travnik, zatim na Jajce, koje se također predalo gotovo bez borbe. Tokom povlačenja prema Ključu, kralj Tomašević je nastojao prikupiti nešto vojske kako bi pružio otpor. Međutim, osmanske trupe su ga preduhitrile te su ubrzo poslije njega stigle pod Ključ. Poslije četverodnevne opsade osmanski komandant Mahmut paša je stupio u pregovore sa kraljem te mu zajamčio život i slobodu ako se preda. Ipak, kada je došao pod Jajce, sultan ga je pogubio zajedno sa Pavlovićem i Kovačevićem, čime je zapečaćena sudbina Kraljevine Bosne.

Osvajanje Kraljevine Bosne za Osmanlije nije bilo samo značajmo zbog rušenja posljednje ozbiljnije prepreke na Balkanu, nego i što su stekli odlične strateške pozicije u borbi protiv svog glavnog rivala na kopnu – Ugarskog kraljevstva i na moru – Mletačke republike. Od osvojene zemlje bosanskog kralja, oblasti Pavlovića i Kovačevića, te dijela Hercegovine, Osmanlije su osnovale teritoriju, koju su ujedinili sa ranijim prostorom u Raškoj (današnji Sandžak) te osnovali Bosanski sandžak. Time su Osmanlije i definitivno osnovale svoju čvrstu teritoriju na prostoru današnje Bosne i Hercegovine kojom zvanično i počinje čvrsta osmanska uprava nad BiH.

Najstariji pouzdani izvor o osnivanju Bosanskog sandžaka imamo kod Dursun bega, savremenika, biografa i pratioca sultana Mehmeda II na njegovim pohodima protiv Srbije i Bosne. Prikazavši na svoj način sultanov pohod protiv Kraljevine Bosne, Dursun beg navodi: “Tako su u ovoj blagoslovenoj vojni osvajana i pokorena u svemu četiri vilajeta. Postavljeni su sandžakbegovi i kadije; u rudnike su postavljeni emini, a raji nametnuta šerijatska glavarina (džizija)”. Pod “četiri vilajeta” Dursun beg misli na zemlje bosanskog kralja, Pavlovića, Kovačevića i hercega Stjepana. Slične navode imamo i kod ostalih osmanskih hroničara, kao Ašik paža Zade i Mehmeda Nešria, pa su prema tome sva drugačija shvatanja neutemeljena. Obzirom da možemo zaključiti da je osmansko osvajanje Kraljevine Bosne izvršeno u periodu od početka maja do kraja juna 1463. godine, onda možemo sa sigurnošću tvrditi da je i Bosanski sandžak osnovan u međuvremenu. Za prvog sandžak bega postavljen je Mehmed beg Minetović, koji je dotle bio “gospodar Srpskoj zemlji”. Spomenuti Ašik paša Zade i Nešri, pričajući o osvajanju Bosne 1463. godine, izričito kažu da je za prvog sandžak bega imenovan Mehmed beg Minetović, koji je dotle upravljao Smederevskim sandžakom. Potvrdu toga imamo i u dubrovačkim izvorima, koje je otkrio Ćiro Truhelka.

Prvo sjedište Bosanskog sandžaka bilo je vjerovatno u Jajcu do jeseni 1463. godine, zatim u Sarajevu. Druga muslimanska mahala u Sarajevu nosila je naziv ‘Mehmed beg Minetović’, gdje je on podigao mesdžid. Prvobitnu teritoriju sandžaka sačinjavali su: Raniji osmanski vilajeti i predjeli u staroj Raškoj – Zvečan, Jelač, Ras, Sjenica, Moravica i Nikšići, koji su kasnije pretvoreni u istoimene nahije. Samo je moguće da su ti krajevi priključeni Bosanskom sandžaku tek 1464. godine, kad je sandžakbegom ovoga sandžaka postao Isa beg Ishaković, u čiji su has oni spadali i kao naknada za velike gubitke u Bosni; Dio Bosne koji je pao pod osmansku vlast prije propasti kraljevstva. Ovamo je spadalo bosansko krajište ili vilajet Hodidjed, odnosno vilajet Sarajovasi, koji su Osmanlije definitivno zaposjeli još 1448. godine, zatim vilajet Višegrad, koji su oni zauzeli prije 1462. godine; Ostale zemlje Pavlovića, bosanskog kralja i Kovačevića, koje su Osmanlije okupirale 1463. godine; Najzad, možda neki dio zemlje Hercegove koji su Osmanlije zaposjeli 1463. godine i koje Herceg i njegovi sinovi nisu oslobodili. Ima indicija koje upućuju da je takav slučaj bio s gradom Borovcem u hercegovoj Neretvi.

Navedena teritorija se nije mogla dugo održati, jer čim su se Osmanlije povukle iz dijelova Hercegovine, Herceg je poduzeo ofanzivu i oslobodio svoje gradove, već u ljeto 1463. godine. Svjesni opasnosti, Ugari i Mlečani sklapaju savez, uz pomoć pape, u cilju suzbijanja daljnjeg napredovanja osmanske vojske 12. septembra 1463. godine. Ofanziva poduzeta još početkom oktobra donijela je rezultate, protiv malih osmanskih posada. Vladislav Hercegović oslobodio je jugozapadnu Bosnu (Ramu sa Prozorom, Skoplje s Veselom Stražom i Livno) te zatvorio pristup Jajcu. Drugi hercegov sin, Vlatko upao je u zemlju Pavlovića i Kovačevića te zauzeo devet gradova i dospio u blizinu Srebrenice. Ugarska vojska je osvojila Jajce, poslije skoro 3 mjeseca opsade, 26. decembra 1463. godine. Istovremeno je vraćeno 28 utvrda u donjoj Bosni, među kojima su najznačajnije Zvečaj i Banjalučki kastel, čime se osmanski posjed sveo samo na prostor Podrinja, središnje Bosne i gornje Bosne. Ugarska vojska je pokušala da osvoji i prostor sjeveroistočne Bosne, sa namjerom da osmanske posade protjera i stvori odbrambenu liniju od Beograda do Jajca. Iako je na putu prema, glavnom cilju – Zvorniku, ugarski vladar Korvin zauzeo još pet utvrda, pod Zvornikom je doživio poraz i morao se povući. Rezultat ovog rata bio je da je sjeverna Bosna došla pod ugarsku vlast, dok je sultan kontrolisao samo istočni i centralni dio.

Time je teritorija Bosanskog sandžaka već u prvim mjesecima njegova postojanja znatno smanjena. Na istoku i sjeveroistoku on je graničio sa Smederevskim sandžakom, koji je u srednjem Podrinju prelazio Drinu i obuhvatao Srebrenicu, Zvornik, Kušlat i Šubin sa njihovim područjem. Na sjeveru je graničio sa ugarskim područjem tj. osnovanom Jajačkom i Srebreničkom banovinom. Samo je između osmanskog i ugarskog posjeda dugo vremena postojao vrlo širok pojas ničije zemlje, tako da su npr. 1469. godine najsjevernije utvrđene osmanske tačke bile Ključevac u bivšoj oblasti Kovačevića, Vranduk na Bosni i Susid na Vrbasu. Manje su jasne tadašnje granice prema sjeverozapadu, zapadu i jugozapadu. Obično se uzima da su Osmanlije tokom ratne 1463/64. godine zadržale dio poriječja rijeke Sane sa Ključem i Kamengradom, ali se takva tvrdnja ne može sa sigurnošću dokazati. Naime, ti gradovi se ne spominju u osmanskim popisima Bosne iz 1469., 1485. i 1489. godine. Najstarije podatke o tim gradovima pod osmanskom upravom imamo tek sa kraja XV stoljeća. Nije jasna situacija niti sa mjestima u Završju: Glamoč, Livno i Duvno. Livno su Osmanlije mogle posjetiti tek poslije 1466. godine, kada se on spominje pod vlašću Vladislava, najstarijeg sina hercega Stjepana. Godine 1469. Osmanlije su držale u Livanjskom polju grad Hum, a samo Livno zauzeli su tek prije 1485. godine, kada ga susrećemo u osmanskim popisima. Osim toga, Osmanlije su već tokom 1465. godine šest gradova u sjevernim predjelima Bosanskog sandžaka ustupili bosanskom kralju koga su sami imenovali, pa je to obnovljeno “Bosansko kraljevsto” bilo stvoreno na račun teritorije ovog sandžaka.
arMina is offline   Reply With Quote
Sponsored Links

Reply

Bookmarks

Tags
bosanskog, osnivanje, sandzaka


Currently Active Users Viewing This Thread: 1 (0 members and 1 guests)
 
Thread Tools Search this Thread
Search this Thread:

Advanced Search
Rate This Thread
Rate This Thread:

Posting Rules
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smilies are On
[IMG] code is On
HTML code is Off

Forum Jump


All times are GMT +2. The time now is 22:45. Powered by vBulletin® Version 3.8.7
Copyright ©2000 - 2019, vBulletin Solutions, Inc. www.SJENICA.com






Prijatelji sajta:
Parovi rijaliti uzivo - FOLKOTEKA.com - SJENICA.net - Freestring - FOLKOTEKA.org - Sve o pametnim telefonima - Besplatni mali Oglasi - MixoTeka.org - Tekstovi pesama - Najbolji domaci recepti - FOLKOTEKIN forum - Restoran SREM (Novi Beograd)