Ako ste prvi put ovde pogledajte FAQ. Možda cete se morati registrovati da bi pisali poruke ili videli sve forume. Da bi videli neki forum kliknite na njegovo ime dolje.
U sahihu Buharije i Muslima mnogobrojnim predajama se prenosi da je Boziji poslanik,s.a.w.s.,naredio sa se sehidi Bedra pokopaju u jedan mezar i da je zatim stao iznad njih i poceo ih dozivati po imenima:
'Jeste li se uvjerili da je istinito ono sto vam je obecao vas Gospodar?!
Ono sto je meni obecao,ja sam nasao istinom!'
Na to mu je Omer-Bog njime bio zadovoljan!-rekao:'Boziji poslanice,kako to da se obracas onima koji su vec mrtvi?!'
'Tako mi Onoga koji me s Istinom posla',odgovorijo mu je Poslanik,'ovo sto govorim vi nista bolje ne cujete od njih,samo sto oni nisu u stanju odgovoriti!'
Od Poslanika se,takodjer autenticnom(sahih)predajom,prenosi hadis u kojem se kaze'da umrli cuje bahat obuce onih koji su ga ispracali,kada odlaze od njega'.
Poslanik,s.a.w.s.,je propisao svom ummetu da'kada nazovu selam stanovnicima kabura,to ucine na nacin na koji se obracaju zivima;da reknu:Es-selamu 'alejkum,dare qawmin mu'minin(Mir neka je na vas,kuco naroda vjernickog!).'
(Omer(ibn el-Hattab)-jedan od najiskrenijih i najzasluznijih saradnika poslanika Muhammeda.a.s.;drugi vladar(halifa)muslimanske drzave poslije Muhammeda,a.s.,kojom je upravljao od 634-644.god.;simbol pravednog vladara.)
Prenosi se od Ebu Hurejre r.a. da je Allahov Poslanik s.a.v.s rekao:
»Ko poziva na pravi put, ima nagradu svih onih koji ga slijede, a njihova nagrada se nece umanjiti. A onaj koji poziva na cinjenje loših djela, ima grijehe svih onih koji ga slijede u grijehu, a njihovi grijesi se nece umanjiti«.
Uzvišeni Allah kaže: "Tako Mi Moje veličine i moći, Ja neću objediniti Mome robu dvije sigurnosti niti dva straha. Ako Me se ne bude bojao na ovome svijetu, uplašit ću ga onoga Dana kada budem skupio sve Svoje robove, a ako Me se bude bojao na ovome svijetu, oslobodit ću ga straha i dati mu smirenost onoga Dana kada budem skupio Svoje robove." (Hadis hasen, prenosi ga Ebu Nuajm)
Nekoliko mjeseci nakon sto je Abdullah ibn Abdul-Mutallib ozenio Aminu,uputio se na trgovacki put u Sam.Ona je tada vec bila noseca sa Muhammedom s.a.v.s.Tokom svog povratka iz Sama,prolazio je kroz Medinu,gdje su zivjeli njegove daidze.Medjutim Abdullah se u Medini razbolje.Za kratko vrijeme njegova bolest se pogorsa,te on umrije i bi ukopan u Medini.Najveci stepen zalosti siroceta jeste da njegov otac umre dok se ono nije ni rodilo.Muhammed s.a.v.s. nikada nije zagrlio svog oca.Nikada nije upoznao ocev zagrljaj,njegovu blagost,i nikada nije izgovorio"Oce!"Uprkos svemu tome,Muhammed s.a.v.s. je pruzao blagost i uzvracao osjecanja omladini i govorio sa svojim ashabima da im je poput oca.
Kada je Muhammed s.a.v.s. ,u zagrljaju svoje majke napunio sestu godinu,Amina odluci da s njim podje u Medinu,kako bi obisli Abdullahov kabur i kako bi Muhammed s.a.v.s. upoznao oceve daidze koji su zivjeli u Medini.Muhammed s.a.v.s. je posao sa svojom majkom i Ummu Ejmen.Amininom sluskonjom iz Sudana.Na povratku iz Medine Aminu zadesi zestoka bolest i ona preseli u sred pustinje.To se dogodilo u mjestu Ebva,150 km od Medine,Ummu Ejmen je tu ukopa.
Poslanik s.a.v.s. je upamtio ovo mjesto i kada je prosao ovim putem prilikom pohoda na Mekku,zastao je na kaburu svoje majke i zestoko plakao,rasplakao je cak i one oko sebe.
Mozda je sve ovo kroz sta je Poslanik s.a.v.s. prosao bola priprema da ppovede covjecanstvo.Onaj ko vodi covjecasnstvo mora biti skroman na ovome sviejtu.Ove teskoce sa kojima je Allahov Poslanok s.a.v.s.,jos od svog djetinjstva bio suocen ucinile su da on spozna pravu smisao i sustinu zivota.Nakon sto je postao Poslanik,govorio je:
"Sta ja imam sa ovim svijetom?!Ja sam na ovom svijetu kao pjesak koji putuje po veoma toplom danu,koji se,prolazeci ispod drveta,nakratko zsdrzi u njegovom hladu,a zatim nastavi put i ostavi drvo iza sebe.""
Stopama Miljenika s.a.v.s.
Amr Halid nastavice se...
__________________ Velika je nesreća kad čovek ne zna šta hoće, a prava katastrofa kad ne zna šta može ( Jovan Dučić )
Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko dijelova (ogranaka); najvrjedniji od njih su riječi: "LA ILAHE ILLALLAH" (nema boga osim Allaha), a najniži je ukloniti s puta ono što smeta (prolaznicima). I stid je jedan dio (ogranak) imana. (Hadis sahih, prenose ga Muslim, Nesaija i Ebu Davud)
"...Muhammed s.a.v.s je ostao kod u kuci svog amidze Ebu Taliba dok nije napunio dvadeset pet godina:tokom boravka amidzinoj kuci,nastojao je pomoci svom amidzi,pa je jos od svoje osme godine poceo cuvati ovce stanovnicima Meke za placu.
U vezi sa tim je rekao:
"Allah nije poslao ni jednog vjerovjesnika a da taj covjek nije bio cobanin!"
Muhammed s.a.v.s. je cuvao ovce do svoje petnaeste godine kada je zatrazio od amidze Ebu Taliba da ga povede na trgovacki put u Sam.Poslanik s.a.v.s. u tom poslu provede dvadeset godina-sve do svoje trideset pete.U petnaestoj godini je ucestvovao u ratu El Fidzar,koji je trajo tri godine,i u njemu je naucio ratne i borilacke vjestine.Zatim je ucestvovao u sklapanju saveznistva El-Fudu,gdje se naucio vodstvu,ekonomiji,ratu i diplomatiji,i to sve zbog okolnosti koje mu je Uzviseni Allah pripremio,a koje ce mu olaksati vodjenje covjecanstva.
Poslanik s.a.v.s. je poceo raditi kod Hatidze bint Huvejlid kao trgovac.putio se trgovackim karavanom u Sam,koji je bio dio Bizantijskog carstva koje je bilo tada na vrhuncu svoje moci i bogatstva.Hatidza je bila veoma inteligentna osoba i profesionalni trgovac.imala je cetrdeset godina i tada je bila dva puta udavana.Zbog svog velikog iskustva u trgovini,nije zurila poslati Muhammeda s.a.v.s. u vecu trgovinu,vec ga je poslala sa malom karavanom i sa njime je poslala svog slugu Mejsera,krenuli su na probni trgovacki put u Jemen.Kad se vratise sa putovanja,Mejser obavjesti Hatidzu o Poslanikovam postenju,iskrenosti i posvijecenosti poslu.Obavjesti je,takodje,da Muhammed s.a.v.s. tokom putovanja nije obozavao kipove,sto ni Hatidza nije praktikovala.
Poslanikov s.a.v.s. uspjeh u trgovini,njegova plemenitost,postenje i iskrenostu bili uzrok sto je on poceo interesovati Hatidzu kao muskarac.
Na redu je dosao brak!
Hatidza je tokom svog zivota i poslovne karijere sretala razne vrste ljudi:skrtice,prevarante,lopove..Kada je pocela poslovati sa Poslanikom s.a.v.s.,odmah je zapazila njegov plemeniti moral.Hatidza je o tome obavjestila svoju najbolju prijateljicuNefsu bint Minbeh,nakon cega je ona uputala"Zelis li da mu predlozim brak sa tobom?",na sta je Hatidza potvrdno odgovorila.
Ovaj dogadjaj ukazuje na mogucnost zene da odabere sebi muza,sto ni malo ne krnji njen cast i ugled.
Nefsa ode Allahovom Poslaniku s.a.v.s. i rece mu:"Muhammede,jesi li ozenjen?"
"Nisam"-odgovori joj on.
"Zasto"-upita Nefsa.
Muhammed s.a.v.s.odgovori pitanjem:"Koja zena bi se udala za mene-ovako siromasnog?"
"Udala bi se Hatidza2-RECE nEFSA.
"Da li hoce?"-upita Poslanik s.a.v.s.
Nefsa rece:"Ja cu sa njom razgovarati!"
Otisla je Hatidzi i razgovarala sa njom"Zar ima iko poput Muhammeda"-rekla joj je Hatidza.Nefsa se nakon dva dana vrati Allahovom Poslaniku s.a.v.s.
Uprkos velikoj razlici u godinama izmedju njih dvoje(petnaest godina) i uprkos razlicitom materijalnom stanju,njihov bracni zivot je bio primjer drugima:
To je bila pricao ljubavi koju historija nije zabiljezila.Muhammed s.a.v.s.,Hatidzu nije zaboravio ni nakon njene smrti.Nakon Hatidzine smrti,na dan osvajanja Mekke,prisao je jednoj starici i dugo razgovarao sa njom,uprkos svim obavezama koje su ga cekale toga dana.Nakon razgovora,Aisa ga je upitala o zeni sa kojom je razgovarao,nasta joj je odgovorio:
"To je Hatidzina prijateljica!"
"O cemu ste toliko razgovarali?"-upita Aisa.
"Prisjecali so se lijepih dana"-odgovori Poslanik s.a.v.s.
A jednog dana neko je pokucao na vrata.Kucanje je toliko slicilo Hatidzinom kucanju,da je Poslanik s.a.v.s.rekao:
"Kao da je Hatidzin glas.Allahu moj,ucini da ovo bude Hatidzina sestra.Ovo dovoljno govori o ljubavi Muhammedovoj prema Hatidzi r.a.-zar ne?
Njihov zajednicki zivot je trajao petnaest godina.Cistocu i ljubav u njihovom zivotu nije moglo nista narusiti.To nije mogla uciniti ni smrt njihove djece Kasima i Abdullaha.Poslanik je iskusio gubitak najdrazih kako bi spoznao pravu sustinu ovog zivota.Zbog toba je rekao svom amidzi:
"Tako mi Allaha,amidza,kada bi mi stavili Sunce u desnu a Mjesec u lijevu ruku,pod uslovom da ostavim ovu vjeru,ne bih to ucinio sve dok Allah ne da pobjedu ovoj vjeri ili ja ne budem unisten!"
Poslanikov bracni zivot je primjer lijepog bracnog zivota."
DJELA KOJA JE LIJEPO RADITI U DESET DANA ZULHIDZDZETA
1.Iskreno pokajanje
Nase kajanje pripada samo Allahu dz.s.nakon cega Allah dz.s.ucini jasnim Svoje nimete na nama.
2.Obavljanje hadza i umre
Vrijeme obavljanja ova dva uzvisena ibadeta je upravo u ovih deset dana.Poslanik s.a.v.s. kaze."Obavljena umra predstavlja iskupljenje grijeha do sledeceg obavljanja umre,a za primljen hadzdz nema druge nagrade sem Dzenneta.
3.Post
Poslani s.a.v.s. kaze:
"Nema roba koji isposti jedan dan u ime Allaha,a da Allah tim danom,ne udalji njegovo lice od vatre sedamdeset godina."
4.Zikr(spominjanje Allaha)
Allah dz.s. u suri El Bekare kaze:
"I spominjite Allaha u odredjenim danima."
5.Tekbir
Ashabi Allahovog Poslanika su u ovim danimaizlazili na ulice glasno izgovarajuci tekbire.
6.Klanje kurbana
Rijec"kurban"znaci"davanje,zrtvovanje",a jedno od najvrijednijih djela jeste zrtvovanje za Allaha dz.s.
7.Bajram namaz
8.Cinjenje dobrih djela
Uzviseni Allah kaze:
"I niko ne zna kakve ih skrivene radosti cekajukao nagrada za njihova djela"
Es-sedzda,17
Muhammed (ع) je nasljdnik porodičnog ugleda, nasljednik nove vrste bogatstva, koje nije zasnovano ni na krvi, ni na zemlji, već na nadahnuću, Objavi. On prima najuzvišeniji duh. Muhammed (ع) je povezan sa historijom čovječanstva. A ne sa Abdul Muttalibovom, Abdul Menafovom , Kurejšijskom ili arapskom historijom. On je nasljednik Ibrahim (ع). , Nuha (ع), Isaa (ع), a Fatima (ع) je jedini njegov nasljednik.
"Zaista smo ti mo dali najveće dobro (Kevser), zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji. Onaj koji tebe mrzi sigurno će bez pomena ostati."(Kur'an, Sura Kevser)
On, njegov neprijatelj sa deset sinova je presječen. On je nekoristan, prekinut, bez nasljednika.
"Dali smo ti Kevser – Fatimu (ع)"
Ona je nastavak lanca velikih predaka, nastavak koji je počeo sa Ademom (ع) i prelazio preko svih vođa za slobodu i ljudsku svijest u historiji čovječanstva.
On dostiže Ibrahim (ع) i u sebi objedinjava Musa'a (ع) i Isa'a (ع). On dostiže Muhammed (ع).
Zadnja karika u ovom lancu Božanske pravde, karika istine jeste Fatima (ع), zadnja kčerka porodice koja je očekivala sina.
Muhammed (ع) je znao šta mu je sudbina odredila. I Fatima (ع) je , također, znala svoju ulogu.
Da. Ova škola mišljenja je izvela ovu revoluciju. Žena u ovioj vjeri je oslobođena. Pa zar ovo nije Ibrahimova (ع) vjera, a oni njegovi nasljednici.
Najveće arapsko pleme su Kurejšije. U njihovim rukama je Ka'ba, što im daje poštovanje i plemenski ugled. Oni su podjeljeni na dvije porodice, Beni Umejje i Beni Hašim. Beni Umejje je bogatija, ali je Beni Hašim, zato što vodi brigu o Ka'bi, uglednija porodica.
Iz porodice Beni Hašim je Abdul Muttalib, ali je on u ovo vrijeme već mrtav, a njegov sine Ebu Talib, starješina porodice Beni Hašim ne posjeduje snagu koju je imao njegov otac. On je bankrotirao i živi u siromaštvu, a svoju djecu je razdjelio porodici da se ona brine o njima. Između ova dva plemena je planulo snažno rivalstvo. Umejje pokušavaju da steknu kontrolu nad imovinom i ugledom svih Kurejšija. U isto vrijeme oni žele da slome duhovni uticaj Beni Hašima. Unutar porodice Beni Hašima Muhammed (ع) porodica stiče novi ugled. Abdul Muttalibov unuk je oženio Hatidžu, bogatu i poštovanu hudovicu iz Mekke. Ovaj brak mu daje jači društveni položaj.
Osobine koje pokazuje Muhammed (ع) i povjerenje koje ima kod ljudi, a posebno među članovima porodice Beni Hašim i Kurejšijskim prvacima, svakog čine svjesnim toga da on održava čast Abdu Menafa i da je čuvar plemenitosti Beni Hašima. Oni naslućuju da će on biti nasljednik ugleda i plemenitosti koje je imao Abdu Muttalib.
Hamza r.a. je mlad i hrabar. Ebu leheb je čovjek bez ugleda. 'Abbas r.a. je bogat, ali mu nedostaje karakter. Ebu Talib r.a. je pošten, ali bez novca. Samo je Muhammed (ع) taj, koji zajedno uz svoju ženu posjeduje karakter. On je isto tako i mlad. Njih dvoje imaju bogatstvo vrijedno poštovanja i pripadaju porodičnom stablu Beni Hašima. Ova porodica će biti pokretač velikih promjena. Njihov uticaj će se ubrzo proširiti na cijelu Mekku.
Svi iz ove porodice očekuju sina. Koji će porodici Abdul Muttaliba donijeti snagu, plemenitost i dobar glas.
Prvo dijete je kćerka, Zejneb r.a.
Porodica očekuje sina.
Druga je Rukaja r.a.
Očekivanje raste a želja za sinom postaje još veća.
Treće dijete je opet kćerka Ummi Kulsum r.a.. Rođena su dva sina, Kasim i Adbullah. Oni donose veliku nadu. Međutim, oni su umrli u ranom djetinjstvu.
U kući su sada tri djeteta, tri djevojčice. Majka je u godinama. Njoj je preko šezdeset. Otac, mada voli svoje kćerke, djeli osjaćanje svog plemena i njihovo iščekivanje. Može li Hatidža r.a., koja je još pri kraju života da rodi još jedno dijete. Nada je veoma malehna.
Da! Sreća i nada ponovo ispunjavaju kuću. Uzbuđenja dostiže vrhunac. Ovo je zadnja prilika za porodicu Abdul Muttaliba, njihova posljednja nada.
Međutim, još jedna kćerka.
Nazivaju je Fatima (ع).
Sreća i nada porodice Beni Hašim odlazi Umejjama. Sreća neprijateljstva! Šaptanje zlih imena i vriska "Muhammed (ع) je prekinut", čovjek koji je posljednja karika u svom stablu ima četiri kčerke. Ništa više.
Kako čudno. Kako čudnu i lijepu igru igra sudbina. Život prolazi. Muhammed ((ع) tone u opluju svog poslanstva. On osvaja Mekku i oslobađa sve Kurejšijske zarobljenike. Čitavo pleme je pod njegovim vođstvom, njegov uticaj se prostire cijelim nad arapskim poluotokom. Njegov mač obara prijestolja svjetskih vladara. Njegov glas odjekuje nebesima i zemljom. U jednoj ruci snaga, a u drugoj poslanstvo, potpuna čast koja nikad čak nebi ni ušla u glave Umejjada i Hašimovog plemana, ili svih Arapa i nearapa.
A sad, Muhammed (ع) je poslanik. U gradu koji je zapljusnut talasima sreće, on ima veličinu i snagu koju ljudska bića ne mogu čak ni zamisliti.
On predstavlja stablo koje ne raste od Abdu Menafa, niti Hašima ili Abdul Muttaliba, već se razvija iz svetla ispod planine na kojoj se nalazi pećina "Hira".
Ono se proteže od jednog do drugog kraja pustinje, od jednog do drugog horizonta. Ono se proteže do kraja vremena, ono obuhvata čitavu budučnost.
A taj čovjek ima četiri kćerke.
Ali ne, tri su umrle prije njega. I sad on ima samo jedno dijete, samo jednu, najmlađu, kćerku Fatimu (ع).
