U PROLJETNOJ NOĆI Kad prolazim kraj prozora njenih
u proljetnoj noći dok miriši lipom zrak,
ja zastanem malo, baš tu,
gdje iz njene sobe
pada svijetla trak.
Nekad je vidim, nekad ne,
al uvijek drag mi biva kratak tren
kroz zavjesu kad ukaže se
tako jako voljen lik mi njen.
Ne ostajem nikad dugo
i u mrkli opet kročim mrak,
ganut čežnjom tek zadrhtim
u proljetnoj noći dok miriši lipom zrak.
JESENJA NOĆ
Sjećaš li se draga te jesenje noći
dok mjesečine traci padahu po nama,
ljubismo se strasno u usta i oči
tek upoznali i bez imalo srama.
Zvijezde su bile tajanstveno blizu,
iz daljine čuo se tijani poj,
na jednoj od klupa u dugome nizu
ja ubrah svaki nježni drhtaj tvoj.
Vječnost u duši oćutjesmo tada,
o kako je davna ta noć tajanstva
jer evo sa sjetom na licu sada
ja sjećam se toga kratkog poznanstva.
I ponekad odem do starih klupa
al ne idem nikad u jesenju noć,
u večer tu kad bili smo skupa
mi nikada više nećemo doć.
__________________  |